Nacionalno i univerzalno u romanu "Seobe" Miloša Crnjanskog
* * Srbi su narod koji preko svog inata i obraza veoma teško, ili nikako ne prelazi. Mnogi mali narodi su se povinovali volji vladara. pa sada naizgled žive boljim, mirnijim životom. * * Ali mi, mi nikada nismo hteli ono što se od nas zahtevalo, nekad ni sami ne znamo šta tačno želimo. Jedno je sigurno, nikada nismo prihvatali nepravdu i uvek smo bili ponosni i s punim ustima izgovarali reč "pravoslavlje", "Srbi" pa i "majka Rusija" ; oduvek smo je smatrali našom majkom koja će u svakom trenutku pomoči svom nejakom sinu ( sinu - zbog naše ratne istorije). Seobe kao pojava i "Seobe" kao delo su nečto nacionalno i svetsko. Kao i svi, oduvek smo želeli nešto bolje, tražili sigurnu luku za spas i smirenje. Ratovali smo ne znajući za koga i zarad čega,; uvek smo bili spremni za borbu : protiv nepravde, ...