Постови

Приказују се постови за 2016

Nacionalno i univerzalno u romanu "Seobe" Miloša Crnjanskog

Слика
    * *     Srbi su  narod koji  preko svog inata i obraza  veoma teško, ili nikako  ne prelazi. Mnogi mali narodi  su se povinovali  volji vladara. pa sada naizgled žive  boljim, mirnijim životom. * *    Ali mi, mi nikada nismo hteli  ono što se od nas  zahtevalo, nekad ni sami ne znamo šta tačno želimo. Jedno je sigurno,  nikada nismo prihvatali nepravdu i uvek smo bili ponosni i s punim ustima izgovarali  reč  "pravoslavlje", "Srbi" pa i "majka Rusija" ; oduvek  smo je smatrali našom majkom koja će u svakom trenutku pomoči svom nejakom sinu  ( sinu - zbog  naše  ratne istorije). Seobe kao pojava  i "Seobe" kao  delo su  nečto nacionalno i svetsko.  Kao i  svi, oduvek smo želeli nešto  bolje, tražili  sigurnu luku za spas i smirenje. Ratovali smo ne znajući  za koga i zarad čega,; uvek smo bili spremni za borbu : protiv nepravde, ...

Zvezde padaju i danju, samo to mnogi nisu u stanju da vide

       *   Ništa  što se dešava u životu  ne dešava se slučajno. Sve se nekako dešava s razlogom; sve po zasluzi.      * Mnogo  se oslanjamo na sreću, na neku višu silu,  nešto što će  rešiti sve naše probleme i razrešiti sve dileme. Kada nam planovi ne uspeju, onda smo  skloni proklinjanju te sreće, više sile, Boga , sudbine. U životu se na svakom koraku može naići na prilike koje mogu da promene život iz korena ; mnogi propuste  te prilike, dok ih retki  preokrenu u svoju korist, ako na prvi pogled ne izgledaju  toliko primamljivo , pa onda iskoriste. Nikome zvezde ne padaju s neba, to bi bilo nelogično, nekom padnu , a nekome ne. Ipak ne ide to baš tako.Oni koji  sanjaju snove za koje se kasnije bore, na kraju uspeju.  Sami  krojimo svoju  sreću,  sami odgovaramo i za neuspeh. Ne možemo čekati da se nase naše želje samo tako, igrom slučaja, same od sebe dese.  Moramo ...

Nešto o nastanku , o Bogu, o nama.

    *  Različite su teorije o čovekovom nastanku. Neki zastupaju naučnu teoriju o evoluciji, to da je čovek nastao iz minijaturne čestice. Drugi zastupaju religijsku postavku Boga i njegovog stvaranja čoveka. U koju ćemo teoriju  verovati, to je na nama. Prve kontakte s tim temama svako ima u okviru porodice, koja ima ogroman uticaj na to.     Recimo, moji roditelji su na moje pitanje  " Kako smo nastali?", odgovorili da je čovek poslednje, najsavršenije Božje delo. Možda bih da su mi rekli da je čovek nastao od majmuna, i ja tako mislila, ali ipak to nije moje mišljenje. Po  Bibliji je čovek nastao ni iz čega,  "prostom" i nama nedokučivom  voljom Gospoda. Svi mi imamo drugačiju predstavu o Njemu. Mnogo očekujemo od Njega, plašimo Ga se, poštujemo, ali najvažnije i svima  nama zajedničko, to da verujjemo. Stvaramo slike Boga, mnogi zaista veruju da je Bog sedi dekica koji sedi na lebdećem oblaku, posmatra nas i deli pravdu. Pa n...

Neostvarene ljubavi i promašeni životi- (Čehov- "Ujka Vanja")

    * Čoveku za  sreću treba malo. Potrebni su mu ljubav i ostvaren zivot.Uvek ima želje i snove  kojima celog života teži i kada ih ostvari, ili im se dovoljno približi smatra se ispunjenim i zadovoljnim čovekom.    *Život čine i neostvarene ljubavi, greške, stradanja, ali sve je to ljudski i podnošljivo.Važno je  posle svih tih tešlih trenutaka ustati i nastaviti sa životom.  Neki ipak ne nastave dalje, nego doveka žive u tom "mulju".  U Čehovljevoj impresionističkoj drami "Ujka Vanja" prikazani su realni, svakodnevni ljudi koji vode bitku sa sopstvenim mislima i strahovima ; moglo bi se reći  da je gube.            Svaki lik  ove drame opradava  Čehovljevu rečenicu : " Drama je u čoveku, ne u spoljašnjim manifestacijama" Svi oni iza svog imena ili prezimena kriju skriveni pojam,koji ih može karakterno potpuno opisati.     Serebjakov -  serebr , što znači srebro. On je gra...